Pages

Subscribe:

27.10.10

Eleventh stairs to the death

Pasje vrućine



by Stjepan Maksimović



Kako teško vrijeme – razmišljao sam uspinjući se lagano uz vrlo strmo stubište točno jedanaest stuba; koliko ima do prvog podesta i ulaznih vrata od stan . Mrzim jedanaest stuba, ali što mogu. Dan je bio vrlo naporan, pasja vrućina tijekom poslijepodnevna i naporan rad učinili su svoje – Za divno čudo danas nije bilo zavijanja sirena i svih onih složenih procedura kada je u pitanju sklanjanje. Raditi se moralo i radilo se sa voljom, nije bilo ne opravdanih izostanaka bolovanja - jednostavno ljudi su željeli pomoći svojoj vojsci tamo na prvim crtama bojišnice iako su i sami bili izloženi gotovo neprekidnim napadima - Osjećao se umor u nogama i najradije bih sada sjeo na pola stubišta, ali
Petak je.
Pred sobom imam dva dana odmora i to će biti dovoljno da povratim i izgubljenu snagu i u poslovnoj vrevi potpuno srozan unutarnji ugled.

Mada se prema vani to uopće nije vidjelo – osjećao sam se kao posljednji drek nakon potpuno izgubljenog sraza; sa meni pretpostavljenim i 130 kg teškim šefom.
Čuj …
rekao je još jedan ovakav prekršaj
i ti ćeš moj golube da popaseš disciplinsku .

Znao sam što to znači jer sam ih imao ih priliku dobiti - a sve zbog istjerivanja nekakve pravde i nekakvog prava –

a možda i zbog toga što 190 cm visoki i 130 kg teški šef nije sebi mogao dopustiti da mu ispod nosa leti nekakav sitni čovječuljak težak tek nešto više od 70 kg.
Pa gdje to ima ?
Bilo je 23 : 25
Ulazim u stan.
U polumračnom i ne baš tako prostranom hodniku, na niskoj stolici sjedila je moja mati.
Nemoj paliti svijetlo - rekla je tiho –
Sa one strane, od silosa, puca pogled u nedogled.
Nemoj izazivati đavla.
Večera ti je na stolu i dok večeras poslušaj što ću ti reci.
Vidiš reći ću ti nešto.
Pričala mi Liza - ovih dana dok smo sjedili dole u stubištu i heklajuci .
Tri ili četiri mjeseca prije, prije one eksplozije - u 10 do ponoći - na gradskom kupalištu, obilazio je našu zgradu nekakav visok i suh čovjek.. i tako raspitivao se o koje čemu.
Koje je u kojem stanu.
Tko sa kim pije prvu jutarnju kavu .
Posebno se veli raspitivao za tebe.
 Za mene?
 Da za tebe.
Meni zastade knedla u grlu..
 A zašto ?
Kaže davno si još, a na nekoj veselici u jednom selu - pjevao naše pjesme
Zar opet zbog pjesme?
Pjesma nikoga nije ubila.
Već sam u prošlosti puno puta u sebi tiho oplakao, sve naše heroje sve naše planine, naročito jednu
Ona je bio poslastica za sve, svi su se je klonili .
- Samo su hrabri, sokakom i s prvim jutarnjim pijetlovima cesto pjevali one naše pjesme i sutra dan , već s prvom jutarnjom rosom odvoženi na razgovore u miliciju.


Pjevao sam ih na tisuće i za tisuće
Odgovorih joj mirno
Bio sam svirač.
I pjevao sam iz srca, ono što je ljudima na srcu.
Da, ali tada su tu pjesmu drugi iz benda odbili pjevati - ti si je sam otpjevao – nekom sa privremenog rada u Njemačkoj.
23:50 razgovor prekida telefon .
U ovo doba noći ?
Tko li je sad ?
Javi se majko vidiš da jedem.
Ako me traže nisam još stigao
NE! nije još stigao.
Dali imate poruku ?
Nista vas ne razumijem i spusti slušalicu
Tko je to bio
Neki umiljat ženski glas.
čini se da je rekla nećeš ni stići … bojim se za te
ne boj se mati nisam bez krojena i bez prijatelja znam se čuvati
Čuvaj se sine – ne znaš ti kakvi su oni… i što sve mogu da ti urade….
a, zapravo sve je počelo ovako....

2 comments:

✿France✿ said...

BONNE soirée

elena nuez said...

thank you very much for visiting and for your lovely comments, I am very encouraged to keep creating ... it's a shame I can not understand what you write, with the translator is a mess, thank you very much again and again, see you soon!
Elena